GODIŠNJA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ČLANOVA FOTOKLUBA SISAK

U ponedjeljak 19. svibnja 2025. godine u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac , Fotoklub Sisak održao je  Godišnju izložbu fotografija svojih  članova. Dvanaest autora, zaljubljenika u digitalnu fotografiju, svojim radovima su prezentirati dosadašnji aktivni rad kluba kroz osobnu percepciju i interpretaciju motiva koje svakodnevno pronalaze u krajoliku, na gradskim ulicama, među sugrađanima i na kulturnim događanjima… Izložbu je otvorio predsjednik FKSK Zoran Luketić, a osvrt o  izložbi i radu FotoKluba dao je gospodin Dinko Husadžić Sansky. 

Najsrdačnije se zahvaljujemo  svim djelatnicima Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac na pruženoj pomoći i podršci u organizaciji izložbe, te svima koji su svojim dolaskom  podržali i prepoznali kontinuirani  i predani rad kluba i njihovih članova .

 Sada već šesta obljetnica rada Fotokluba Sisak i ove godine predstavlja nam izložbu radova svojih članova te tako postaje svojevrsnom tradicijom na koju se privikavamo i koju ćemo očekivati i u godinama koje slijede.

  Dvanaest jakih umjetničkih osobnosti, povezanih u jedinstvo različitosti po svojem pogledu na umjetničku fotografiju, predstavljaju se sa po tri rada, nastavljajući tako bilježiti očima i objektivom zapažene bitne stvari u nama i oko nas, nastavljajući biti kroničarima društva i vremena u kojem živimo. Raznolikost tema, motiva, pristupa fotografiji pa i mogućnostima i načinima uporabe tehnologije, ima jednu zajedničku crtu, a to su zanimljive, inovativne i kvalitetne fotografije. 

  Kako već duže pratim rad Fotokluba, a i fotografije koje autori objavljuju na društvenim mrežama, mogu zaključiti da se svakom novom izložbom ide korak dalje kvalitetom i umjetničkim dojmom, rekli bismo – onim što je to autor htio reći…pa tako i ovogodišnja izložba slijedi taj uzlazni fotografski izričaj sisačkih autora.

Dinko HusadžićSansky, prof.

Ne smijete koristiti, replicirati, manipulirati ili mijenjati bilo koju fotografiju s ove web stranice bez odobrenja autora. ©FKSK, Sva prava pridržana.

FOTOGRAFIJE SA OTVORENJA IZLOŽBE

IZLOŽBENE FOTOGRAFIJE

IVICA BOHORC JERRY Motivi žena i ženskih tijela često su dominantni motivi koje Ivica vješto koristi u svom umjetničkom izričaju. Od portreta, blage i nenametljive erotike do aktova, kako u fotografiji tako i u slikarstvu i kiparstvu, trajno je fasciniran ženskim tijelom, a prve fotografije takve tematike snimao je još početkom osamdesetih godina, tada analogno, uz puno skromniju opremu. Omiljene teme su mu i koncertna fotografija i grad, ali na ovoj izložbi drži se svojih provjerenih motiva u kojima je žena centar svemira.

GORANA GAVRANOVIĆ Fotografija A.G. Matoša i njegov vječni pogled na Kupu nudi nam neki smiraj, kao svojim raširenim rukama na klupi želi reći neka malo zastanemo i pogledamo oko sebe i da upijemo tu prirodnu ljepotu svijeta koju često zanemarujemo stalno žureći. Putevima Jurandvora mnogi su prolazili. Svaka recka, svaka ogrebotina tog danas ruševnog kamena spaja stoljetnu prošlost, sadašnjost i neku daleku budućnost u jednu dimenziju prostora i vremena. Dotaknuvši samo jedan kamen nađeš se između svjetova vremena, rekla bi nam Gorana. Dvorac Trakošćan fotografiran iz ovoga kuta fascinira veličinom i strogošću. Uglavnom gledamo Trakošćan kako ponosno stoji na uzvisini i prkosi zubu vremena pokazujući svu svoju raskoš, ali gledano iz Goraninog kuta može se  vidjeti i ta njegova ponekad nedoživljena strana, ona jednostavna i praktična za život u njemu, a opet tako posebna, trakošćanska.

ZORAN LUKETIĆ Posavska drvena kuća u Čigoču, kapelica Presvetog Trojstva u Pokupskom, kapelica Svetog Antuna u Gustelnici, tri su Zoranove fotografije nastale poput trilogije sjajnih primjera tradicijske gradnje, sve od drveta kao primarnog materijala, povijesne i očuvane su to građevine specifičnog arhitektonskog stila i značenja za našu kulturnu baštinu, a na ovim fotografijama jednostavno nas mame da ih obiđemo i vidimo uživo.  

ANKICA MAGAČIĆ Veliko iskustvo umjetničkog fotografiranja Ankica pokazuje fotografijama snimljenim u sisačkom Parku skulptura koji je nastajao od 1971. godine pa do početka devedesetih godina. Neka su umjetnička djela u dosta lošem stanju, neka su i nestala. Uz to što ove fotografije ostaju kao dokument prošlosti i  budućnosti, upozoravaju i na nebrigu za ovo umjetničko blago. Novi život ovim umjetninama Ankica daje postavljajući djevojku s violinom uz skulpture, lijepu, mladu, talentiranu…upravo djevojka i njena glazba daju novi smisao skulpturama i u nama bude nadu da nije sve prolazno, da su umjetnost, ljepota, slika, zvuk glazbe i neprispodobivost umjetničke duše…neprolazni. 

VJEKOSLAV MARTINIĆ Vrlo zanimljiva kompozicija Vjekoslavove dobre prijateljice, gospođa je predstavljena crno-bijelom tehnikom što daje dodatnu zanimljivost, a treba spomenuti i da je fotografija objavljena u tiskanom izdanju jednog umjetničkog časopisa u Italiji.   Golub je fotografiran prošle godine, svaki dan tijekom proljeća doletio bi na drvo ispred prozora, nije se bojao, bio je na najbližoj grani do prozora. Tamna pozadina iza fotografije ruže, stajala je u vazi, izbacila je u prvi plan neku snažnu priču koja nas može vratiti u one divne i bezbrižne dane čitanja Exuperyjevog Malog princa.

KRISTINA MATIJAŠ Dugom ekspozicijom Kristina fotografira čamac i postiže mekani efekt vode i nježnost, na prvi pogled možemo pomisliti da je riječ o slikanju pastelnim bojama. Latica hortenzije, fotkana makro tehnikom i plitkom dubinskom oštrinom te spajanjem dvaju fotografija u jednu također postiže nježnost, sanjarski i sanjivi pogled istodobno. Mrtva priroda, igra svjetlom i sjenom za dramatičniji osjećaj, kao da je na platnima velikog Caravaggia i drugih majstora. Mali udari bjeline svjetla na voću stavljaju ga u prednji plan, a tama zastora iza daje gotovo kazališnu dramaturgiju.

ŽELJKO ORLIĆ Fotografija Plitvičkih jezera nudi pogled s visina, zmijolika dijagonala staze pojačava fascinantnost jezera i stoljeća tijekom kojima se priroda umjetnički igrala. Svima nama poznatom pogledu na stari Dubrovnik Željko daje osobni pogled fotografirajući suprugu koja se spušta prema Gradu, prema zidinama koje pamte legende i šapuću povijest…gospođa ide u Grad, a to je upravo taj prostor unutar zidina, prostor kojeg i stari Dubrovčani nazivaju jednostavno –  Grad. Stari grad Đurđevac, jedna od najsačuvanijih starih utvrda u kontinentalnom dijelu Hrvatske, podsjeća nas na  Legendu o picokima, a unutra su i umjetnine Lackovića i drugih glasovitih slikara.

DAMIR PAHIĆ Na ovoj izložbi Damir predstavlja svoje nove poglede na fotografiju, studijske su to fotografije s naglaskom na „product photo“. Izazov je složiti priču oko motiva i smisleno kombinirati elemente – šalica za kavu, kava i kava, bombon ili parfem, cvijet…a sve to uz igranje svjetlom i atmosferom still life fotografije. Istaknuo bih fotografiju cvijeta gdje cvijet postaje jedan zaseban svemir, i stvaran i nestvaran… krećući se svojom nekom orbitom oko nas i naših pogleda na sve oko nas.

MAJA REDŽIĆ PAHIĆ Na ovoj izložbi Maja nam predstavlja svoje unučice, crvenokosu Laru, Natali i malu Paulu. Ove studijske portret fotografije značajan su Majin iskorak u odličnoj kompoziciji, uporabi svjetla i u onome što je najvažnije, a to je prikaz portreta koji zrače svojom duhovnošću, mladošću, pozitivnom psihologijom mladih djevojaka pred kojima je još cijeli život. Svjetlo kojim se Maja igra ide mi na stare renesansne slikarske majstore i svaka unuka bila bi idealan model majstoru slikarstva.

MIROSLAV PEJAKOVIĆ More, kopno, nebo, oblaci, brodice u sigurnosti morske uvale…  Motivi su to ljeta i opuštenosti, ali razigranost oblaka iznad otočića, uz finu igru svjetla i refleksa na morskoj površini, ipak upozoravaju i na nestalnost prirode pa u trenutku od bonace, poput platna slikanog uljem glasovitog Mencija Clementa Crnčića,  na fotografiji s brodicama možemo dobiti olujno nevrijeme. Priroda nas ipak voli na Miroslavovim fotografijama, a i mi nju.

ROZALIJA ŠEBALJ BOŽIĆ Rozalijino odrastanje pored rijeke trajno je obilježilo njenu umjetničku inspiraciju, percipirajući toliku ljepotu oko nas, ljepotu koja je oku fotografa još bliža…uvijek je iznova očarava ta ljepota rijeke i mora, a posebno čarobni zalasci sunca. Rijeka Una je božanska milost, ljubav…svaka slika je priča za sebe, dokument sadašnjosti za budućnost, rekla bi Rozalija. Doista, voda i nebo su motivi puni raskošnog ritma i očaravajućih kolorita.

MARIJA VULIĆ DRAGAŠ Iznimno zanimljiva crno-bijela fotografija Djevojka u vodi, izabrana od stručnog žirija na međunarodnom natječaju u Fotoklubu Rijeka, pokazuje meditativnost djevojke zagledane u nešto izvan slike; što ona to vidi, o čemu razmišlja? Hoće li još neko vrijeme biti u vodi ili ide van? Zlatni refleksi zalaska sunca i Veslači na zlaćanoj Kupi, zahvalni su motivi, mir i smiraj prirode, neba i vode prekinut ritmom zaveslaja i blagim valovima koji se vuku iza veslača. Gotovo da osjetimo glazbu u ovoj fotografiji. Most Gromova, siluete, šetnja u smiraj dana s ljubimcima. Prolazni, neponovljivi trenutci uz rijeku. Čini se kao da je ova fotografija ritmički kontrapunkt fotki s čamcima, ali s njom može biti i prirodni duo.

Share on facebook
Facebook
Pročitajte više objava od FotoKluba Sisak

Email: fotoklubsisak@gmail.com

copyright @ 2025. Fotoklub Sisak